Futra je bila u posjeti hrvatskom Elvisu, mladiću koji je pokušao osvojiti svijet a zapravo je izgubio razum. Intervju smo obavili na imanju njegovih roditelja u dosta eksplicitnoj atmosferi. Futra: Josipe? Josipe? Vidiš li nas?
Josip: Ste donjeli kakve curice sa sobom?
Futra: Kakve curice?
Josip: Maloljetne..
Futra: Ne!
Josip: A, Mirnu Berend?
Futra: Ne, što je Vama!?!?
Josip: Pitam, jer opsjeda me. Upada mi doma gola, namazana katranom i posuta piljevinom. Ne vjerujete mi? Pogledajte ovo! Pogledajte taj katran, po svuda je, po svuda, SVUDA!!!
Futra: Jeste li vi dobro? Hoćete da zovemo doktora?
Josip: Hahaha, doktor? Ma kakav doktor? Đaba mi doktora kad, opsjeda me, OPSJEDA. Vidim Mirnu namazanu katranom i posutu piljevinom. Ona je tu, znam da je. Čujem taj katran kako se cjedi niz njenu kovrčavu kosu. Osjećam miris te plemenite smole i tog stoljetnog hrasta kojeg je bjesomočno pilila dok je pripremala piljevinu za posipavanje preko katrana. Sve je to dio igre, katran, smola. KATRAN!!! AAAAA!
Futra: Josipe, jeste li vi pri sebi?
Josip: Ne.
Futra: Ajmo sad konkretno.. Priča se da se vraćate na scenu, što nam imate reči o tome?
Josip: Pa gledajte, nisam ja nikada ni došao. Čekajte malo, scenu? Scenu? Uvijek sam ja tu, istina je, malo sam se pritajio. Moram se skrivati od Mirne. Pišem poeziju, bavim se katranom i znanstvenim radom. Izmislio sam čak jedan sport. Radi se o Sky Bowling-u, posebnoj disciplini u kojoj skačete padobranom namazani katranom. Cilj je osušiti što više katrana na sebi prije nego li padnete na tlo. Velika je zabluda ovdje što ljudi misle da se skače iz aviona pa redovito pogibaju, a zapravo je ulet sa drva.
Futra: Nama su u stvari rekli da idemo kod, kako da kazem, malo neobicnog momka, a zapravo.. u razgovoru s Vama ne vidimo nista neobično.Bavite se katranom, hodate okolo obnaženi, zapravo ste jedan potpuno normalan mladić. Kazem normalan obzirom na to kako izgledate, nemojte nas krivo shvatiti.
Josip: AAAAAAAAAA, AAAAAAA, aaaa, mamaaaaaa, mamaaaaa.
Josipova mama: Smiri se Josipe, nije to Mirna, nije, smiri se…
Josip: Ma je, stara, daj utoku majke ti, daj, evo je.. gledaj, kako je crna, velika i ide prema meni, AAAAAAAAAAA….
Josipova mama: Gospodo vidite, on Vam je ovakav vec neko vrijeme. Samo ta Mirna i katran.
Josip: Bwwaaaa, spasavaj se ko možeeee. AAAAAAAAAaaaaaaa!!! Mama, idem ja u bazen s katranom, izvadi me ako neću moći izaći sam. Ali tek kad Mirna ode, ok!?!?
Josipova mama: U redu, Josipe. U redu, samo daj. I nemoj da se uprljaš
Futra: Gospođo, jel on ovako često?
Josipova mama: Pa, ovisi. Dok ima katrana podnošljiv je. Neki dan nam je usfalilo i bolje da Vam ne kazem što se desilo.
Futra: Pa recite nam. Što je loše u tome da se cijela nacija smije? Čak i šire, moram Vam reći. Cjeli Balkan jako se dobro zabavlja čitajući o Joži. Dobro, osim Slovenaca. Oni misle da se humor ne uklapa u standarde EU pa ga ne prakticiraju, a i priča se da vjeruju kako je Josip izmišljen lik.
Josipova mama. HAHAHAHA… Josip izmišljen lik, aa hahah.. Pa, gledajte ga kako je pun života. Živi katran, ko ga nebi volio..
Josip: Mamaaa, maaamaaaa! Jel otišao crni đavo?
Josipova mama: Zrak je čist, slavujčiću. Dodji nam otpjevaj nešto.
Josip: Ne mogu pjevati bez pratećeg benda, već sam ti rekao. A i vidiš da
dajem intervu, šišmišu matori.
Futra: Josipe, dajte da se vratimo na temu. Imamo jos jedno pitanje za Vas. Recite nam zašto mislite da se možete vratiti na scenu?
Josip: Ja sam originalan, imam točku koja će sve ostaviti bez daha. Možda Vam ne bih smio reći… Već godinama radim na performansu s katranom. Sanjam da izvodim svoju točku pred milijunima ljudi.
Ona počinje kao i svaka druga izvedba, lagano se penjem na stage, gestikuliram ramenima, bacam šarm po publici a i šire.. ali ljudi me ne kuže, nitko me ne prepoznaje, nitko. Unatoč mojim glasovnim sposobnostima ja sam u tom trenutku još uvijek neprepoznatljiv. Pitate se zašto? Zato jer sam namazan katranom, skroz sam neprepoznatljiv i takav pjevam na pozornici.
Pjevam svoju mega uspješnicu „zavodio sam i mlado i staro, al ni jedno nije dalo“, te se u jednom trenutku počinjem češati. U dogovoru s producentima show-a već sam prije uredio da se na mene u tom trenutku pusti roj od cca 100.000 pčela. Njihov silan napad na mene, obzirom da je taj premaz katrana imao kao aditiv komponentu meda, toliko me baca u trans od češanja da katran pomalo pada s mene.
Ljudi u studiju, a i pored malih ekrana polako počinju shvačati o kome se radi i tu je sad onaj ključen trenutak spoznaje.Ujedno dolazi i refren moje uspješnice „Mirna srećo, Mirna cvjete, mlad sam al nisam dijete“. Od tog časa svi padaju u trans i ja postajem popularan barem kao Ante Gotovac, ako ne i jos malo manje.
Futra: Što reći, Josipe, ostali smo bez teksta. Nije nam jasno gdje su otišle pčele, ali ovo će biti uistinu veliki povratak.
Hvala Vam na intervjuu i doviđenja
Josip: Ma lako za pčele, katran me jebe. Do slušanja.
Preuzeto sa Futra.com , Photo: Skalinada.hr
Komentari
(1)
